Tag: UNESKO

  • Tragom Brankušija, u Goržu

    Tragom Brankušija, u Goržu

    Unesko je 2024. godine uvrstio na listu svetske baštine skulpturalni ansambl „Put heroja“, iz Trgu Žiua, koji je izradio Konstantin Brankuši. Ansambl obuhvata četiri dela: Trpezu tišine, Aleju stolica, Kapiju poljubaca i Beskrajni stub, koje je projektovao i napravio veliki rumunski vajar u periodu 1937-1938. Oni se nalaze na kulturno-turističkoj ruti čija je tema: kultura, istorija, religija i monumentalna umetnost. Ruta se zove „Seoski genije Konstantin Brankuši i kulturna baština okruga Gorž“.

    Od Laure Dragu Popesku, predsednice Profesionalnog udruženja za turizam Goržul, saznali smo da su u rutu uključena dela velikog vajara Brankušija izložena na otvorenom, u opštini Trgu Žiu. Njima se dodaju: crkva Svetih apostola Petra i Pavla, Sohodolske klisure, muzej narodne arhitekture, dva poznata manastira, ali i spomen kuće. Dakle, polazimo od ose Brankuši.

    „Tumačenje ove monumentalne celine je da, za Trpezom tišine, junak služi posljednji obrok sa svojom porodicom pred bitku. Hoda se Alejom stolica, gde stolice predstavljaju ljude koji nisu učestvovali u ratu. Na Kapiji poljupca odvija se poslednji zagrljaj sa voljenima. Posle ili u toku bitke, duša junaka odlazi Bogu. Ljudska duša ide ka Bogu prolazeći kroz crkvu Svetih apostola Petra i Pavla. Nastavljamo, dakle, Putem heroja koji stiže do Stuba beskonačnosti ili Beskrajnog stuba. Ovo je tumačenje osovine, koja je deo cilja Kulturno-turističke rute „Seoski genije Konstantin Brankuši i kulturno nasleđe okruga Gorž“. U ovu rutu uključili smo posete Memorijalnoj kući Konstantina Brankušija iz Hobice, manastiru Polovrađ, manastiru Tismana, Sohodolske klisure, Spomen kući Marije Apostol, omiljenoj narodnoj pevačici tog mesta, manastiru Lajnić, do Muzeja narodne arhitekture u Goržu, iz Kurtišoare, gde možete posetiti kulu koja je pripadala porodici Tatarasku i koja je donešena zajedno sa kućom Mogoš iz Pojane, blizu Rovinarija.”

    Zatim, u opštini Trgu Žiu, posetite Memorijalnu kuću i mauzolej Ekaterine Teodoroju. Na ovoj ruti koja je puna kulture, istorije, religije i monumentalne umetnosti, u složenom itinereru, predstavljen je prelep deo istorijskog i živopisnog Gorža.

    „Užitak je i za najzahtevnijeg turistu koji se zaustavi u okrugu Gorž da prođe ovom rutom. Imamo visoku stopu turista koji su ga posetili i vratili se. Ista stvar se dešava individualno, odnosno u manjim grupama i porodicama, ali se dešava i sa grupama koje šalju turističke agencije iz Rumunije i šire, a koje se opredele da na ovom turističkom programu provedu tri noćenja i četiri dana, u okrugu Gorž. Ako turisti iz inostranstva odluče da dođu u istorijski i živopisni Gorž, mogu da slete na aerodrom u Bukureštu. Postoji mnogo opcija putovanja od Bukurešta do Trgu Žiua, od redovnih autobusa, koji svakodnevno polaze sa autobuske stanice Militari, do vozova koji napuštaju Bukurešt i prolaze kroz Trgu Žiu.“

    Na oko 30 km od sedišta okruga, Trgu Žiu, ovom rutom, stići ćete do manastira Tismana, mesta punog duhovnosti, mesta koje je preporučila Laura Dragu Popesku, predsednica Turističkog udruženja Goržul.

    „To je ktitorstvo Svetog Nikodima, iz Tismane. Pored manastira se nalazi Muzej zlata, istorijski objekat, napravljen uz pomoć Narodne banke. To je povratak istoriji, to je mesto gde je nekada počivalo Blago Rumunije (tokom Drugog svetskog rata – n.ur.) u nekim godinama punim bola za rumunski narod. Takođe, oko manastira Tismana ima veoma lepih staza, dužine i do tri sata. Najduža ruta traje tri sata i nalazi se na vrhu planine koja vodi do Čoklovine de Sus. Ova ruta je prava poezija i mogu da je pređu i ljudi sa normalnom fizičkom spremom. Na putu do manastira Tismana, turista na pola puta može da vidi spomen-kuću našeg velikog Goržana Konstantina Brankušija. Manastir Tismana je uspešna priča u pejzažu jedinstvenih mesta u prelepoj Rumuniji. Zaljubljeni traže da vide izlazak meseca u Tismani. Kažu da mesec nikad ne izlazi lepše nego na planinama oko Tismane. Gastronomija u Tismani je posebna. Ovde se održava Festival Pastrmke uvek na Blagovesti, 25. marta“.

    S druge strane, u Muzeju sela Kurtišoara, turisti mogu da vide narodnu arhitekturu specifičnu za ovo područje. Najstarija kuća koja je ovde izložena izgrađena je pre više od 200 godina i datira iz 1802. U muzeju su izložene i dve crkve, od kojih je jedna izgrađena 1821. godine.

    „Postoji mnogo elemenata koji privlače ljubitelje tradicionalnih kuća. Ovde se održavaju i tematske ture i mnoge muzičke produkcije. Unutar muzeja nalazi se kuća pod nazivom Kasa George Zamfir. U kući se mogu videti predmeti koji su pripadali Georgeu Zamfiru, muzičaru na panovoj fruli. Kao kuriozitet, u okviru ovog muzeja je i popularna kuća sa zanimljivom arhitekturom iz oblasti Đilort. Unutra se nalaze lični predmeti drugih narodnih muzičara poznatih na našim prostorima. Tako se novo i staro vrednuju u ovom muzeju narodnog graditeljstva okruga Gorž. Veoma je blizu, desetak kilometara od Trgu Žiua.“

    Kulturno-turističkom rutom „Seoski genije Konstantin Brankuši i kulturna baština okruga Gorž“ mogu da putuju turisti koji vole originalnost u svako godišnje doba. Štaviše, statistički podaci potvrđuju da Županija Gorž veoma dobro posluje po broju smeštaja. Hoteli i pansioni će vam pružiti priliku da na bezbednoj destinaciji ostanete od tri do sedam dana, u suštini dobar deo odmora. I ko jednom dođe u istorijski i živopisni Gorž, uvek mu se ponovo vraća.

  • Rumunija prisutnija u svetskoj baštini UNESKO-a

    Rumunija prisutnija u svetskoj baštini UNESKO-a

     

    Skulpturalni ansambl „Put heroja“ koji je stvorio Konstantin Brankuš u Rumuniji i Granice Rimskog carstva – Dakija prihvaćene su da budu uvrštene na UNESKO-ovoj listu svetske baštine, smatrajući se tako jednim od najistaknutijih primera javne umetnosti 20. veka. Skulpturalni ansambl iz Trgu Žiua, malog grada na jugozapadu Rumunije, koji se sastoji od četiri dela – „Trpeza tišine“, „Aleja stolica“, „Kapija poljupca“ i „Beskrajni stub“ – osmislio je i napravio Konstantin Brankuši. Četiri dela su nastala 1937-1938, kao omaž palim borcima u Prvom svetskom ratu. Ovaj skulpturalni ansambl postavljen je na 1,5 km dugoj osi duž Bulevara heroja u Trgu Žiuu i neka su od retkih dela velikog vajara koja se nalaze u Rumuniji. „Dodeljeno priznanje obavezuje nas da čuvamo skulpturalni ansambl, da ga čuvamo netaknutim za buduće generacije i za kulturno pamćenje čovečanstva“, ocenila je ministarka kulture Raluka Turkan.

    Drugi prihvaćeni dosije je onaj o liniji rimskih utvrđenja (limes) podignutih duž severne granice provincije Dakije, koja broji 277 lokaliteta iz 16 okruga. Deo opšteg odbrambenog sistema Rimskog carstva, Granica Rimskog carstva – Dakija predstavljaju izuzetno svedočanstvo o maksimalnom širenju moći Rimskog carstva kroz učvršćivanje njegovih severnih granica. Sa dužinom od preko hiljadu kilometara, to je najveći segment granica Rimskog carstva i obuhvata i kopneni i rečni sektor.

    Konstantin Brankuši rođen je u malom selu Hobita u okrugu Gorž, ali je većinu svog života živeo u Parizu. U francusku prestonicu je stigao 1904. godine, posle putovanja dugog 18 meseci, i konačno radio kod velikog vajara Ogista Rodena. Međutim, 1907. je napustio atelje, rekavši da „pod velikim drvećem ništa ne raste“ i postao jedan od najuticajnijih umetnika 20. veka. Svoj atelje i deo svoje umetnosti zaveštao je francuskoj državi nakon svoje smrti 1957. godine. Želeo je da svoje radove ostavi Rumuniji, ali je tadašnja komunistička vlast odbila tu ponudu. Grad Temišvar u zapadnoj Rumuniji je 2023. godine organizovao prvu retrospektivnu izložbu umetnikovih radova koja je održana u njegovoj rodnoj zemlji posle više od 50 godina. Odvojena kompletna izložba Brankušijevog dela takođe je završena ovog meseca u Centru Pompidu u Parizu.

    Novi upisi upotpunjuju rumunsko prisustvo na UNESKO-voj listi svetske baštine, započeto za Rumuniju sa deltom Dunava (1991), a zatim nastavljeno sa Selima sa utvrđenim crkvama iz Transilvanije (1993), Crkvama iz Moldavije (1993, 2010), manastirom Hurezi ( 1993), dačanskim utvrđenjima sa planine Oraštijej (1999), Istorijskim centrom Sigišoare (1999), Drvenih crkava iz Maramureša (1999), Svetovne i devičanske bukove šume sa Karpata i drugih regiona Evrope (2017) i kulturnim rudarskim pejzažom Rošija Montana (2021).