Od osnivanja, Rumunska radiodifuzija prošla je kroz sve tehničke etape, od starih ploča do kompjutera. Iako su za tehničko opremanje najzainteresovaniji stručnjaci, tehnička istorija Radiodifuzije nije manje važna od uredjivačke. U tehničkoj istorii Radiodifuzije postoji nekoliko etapa. Prva, izmedju dva svetska rata, je etapa početka Radiodifuzije. Radiotelefonsko i difuzno društvo Rumunije, kako se tada zvalo, poručilo je firmi «Marconis Wirelles Telegraph Company Limited» iz Londona radiostanicu snage 12 kilovata. Na površini od 10 hektara, u naselju Baneasa, u blizini Bukurešta, postavljen je odašiljac.
Prva emisija Radija Rumunija emitovana je u četvrtak 1. novembra 1928. godine u 17,00 časova, po lokalnom vremenu, na talasnoj dužini od 401,6 metara, jačine 0,15 kilovata. Emisiju je otvorio profesor-inženjer Dragomir Hurmuzesku, predsednik Upravnog odbora. Posle rata, tehnička oprema ostala je delimično na istom nivou, a nova oprema nabavljena je isključivo iz socijalističkih zemalja: Ukrajine i Demokratske Republike Nemačke. Nakon rata, podignuta je sadašnja zgrada Radija, koja je puštena u rad 1954. godine. Od 1970. godine Rumunija je počela da nabavlja opremu sa Zapada, a od 1990. počela je informatizacija rumunskog radiodifuznog društva.
Inženjer Ilije Dragan radio je više od 40 godina u rumunskoj radiodifuziji. 2000. godine Centar za usmenu istoriju Rumunske Radiodifuzije napravio je intervju o istoriji tehničkog opremanja radija. 1958. godine Ilije Dragan se zaposlio na radiju, kada je oprema bila na nivou 1950: «Sećam se da smo emitovali sa opremom na bazi elektronskih katodnih cevi i da bismo imali rezervno napajanje koristili smo baterije od 110 volti, takozvane cigle. Po obimu, ove cevi su bile kao dve cigle jedna preko druge. Kada smo snimali poljoprivredne emisije urednici i tehničari morali su da nose celu opremu tešku 35 kilograma.»
Imali smo mali broj reportažnih kola, tačnije specijalnih mašina, rekao je Ilije Dragan i dodao: «Kada sam ja došao u eksplotaciji su bila velika reportažna kola, marke Mercedes iz 1938. godine, koji smo mi retko koristili u redovnoj eksploataciji, i jedna kabina za spikera. Koristili smo ga samo za složene prenose, za 1. maj i 23. avgust. Tamo smo postavili opremu dve nedelje pre dogadjaja, vukli kablove i opremu.»
Ilije Dragan se priseća i direktnog prenosa govora predsednika Nikolaja Caušeskua iz 1968. godine, kada je ovaj osudio intervenciju Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj: «Zvali su nas da hitno dodjemo. Imali smo reportažna kola, opremu smo instalirali u veoma teškim uslovima, jer je stanovništvo počelo masovno da stigne. Bila je velika gužva, ali uspeli smo da realizujemo dvaipočasovni direktan prenos za celu Rumuniju i inostranstvo.»
Radio Rumunija, koja 1. novembra obeležava 88 godina postojanja, je najstarija medijska ustanova u našoj zemlji sa čijim je stanovništvom zajedno prošla kroz složenu istoriju 20. veka.