Svaki narod ima svoje očeve osnivače, izuzetne ličnosti kojima je narod zahvalan. To nije jednostavno neki ritual, već davanje počasti onima koji su imali jasno razmišljanje i hrabrost da iskoriste okolnosti i donesu najbolje odluke za svoju zemlju. Jon Konstantin Bratijanu (I.C. Bratijanu), jedan od osnivača Rumunije, pripada najpoznatijim ličnostima koje su učestvovale u svim velikim događajima 19. veka.Rođen 2. juna 1821. godine u mestu Štefanešti, na 100 kilometara od Bukurešta, u porodici vlaških boljara, u svojoj 18 godini života ulazi u vojsku koja se tek formirala i nakon kratkog vremena ode u Pariz na tehničke studije. U glavnom gradu Francuske iniciran je u masoneriji i unapredjen je u čin majstora. Imajući radikalni jakobinski temperament, Bratijanu je učestvovao u revoluciji 1848. godine, kada je, u svojstvu prefekta policije, dva puta intervenisao da bi spasio revolucionarnu vladu Vlaške. Otomanska vojska oterala ga je u Pariz nakon represije revolucije, a Bratijanu vodi intenzivnu aktivnost kako bi Vlašku oslobodio od osmanskog uticaja. 1857. godine vratio se u Bukurešt i učestvovao u izborima za ujedinjenje sa Moldavijom. Aktivno je učestvovao u uklanjanju prvog kneza Aleksandrua Joana Kuze, 1866. Godine, i dovođenju Karola od Hohencolerna-Sigmaringena na presto zemlje. Obavljao je razne ministarske funkcije i vodio kao premijer najdužu demokratsku vladu u istoriji Rumunije, između 1876. i 1888. godine. Bio je oženjen Pijom sa kojom je imao osmoro dece, od kojih je samo 6 živelo.
Istoričar Joan-Aurel Pop, predsednik Rumunske akademije, ističe da istoriju moderne Rumunije treba započeti porodicom Bratijanu: Kad bi se napravio rečnik velikih Rumuna i velikih rumunskih porodica koje su činile Veliko ujedinjenje i koje su sagradile modernu državu, ovaj rečnik bi mogao početi vrlo dobro čak i sa imenom Bratijanu. Pre nego što je napustio ovaj život, Jon C. Bratijanu, povodom dodeljivanja titule člana Rumunske akademije, rekao je sledeće: Okrenuću se u grob ako vi, moji sinovi, ne dovršite teritoriju zemlje, kraj citata. Radilo se o svesnom preuzimanju njegove uloge i nacionalnih ideala, a ne o malim ličnim ciljevima. A jedan od njegovih sinova, Jonel, nastavio je ovaj rad i postao jedan od najvećih političara i državnika koje je Rumunija ikada imala.
Kao svaka emblematična figura, Bratijanu je oduvek bio tamo gde se odlučivalo o istoriji njegove zemlje, precizirao je istoričarJoan-Aurel Pop: Jon C. Bratijanu izgradio je državu, tačnije njeno čvrsto jezgro, kada je napravio revoluciju 1848. godine, kada je otišao u Diseldorf da dovede princa Karola, kada je postavio temelje Nacionalne liberalne stranke, kada je 12 godina rukovodio najčvršćom i najdugovečnijom vladom moderne Rumunije, kada se borio za nacionalnu valutu, za nezavisnost, za pretvaranje Rumunije u kraljevstvo i za mnoge druge ciljeve. Liberalna porodica Bratijanu dala nam je savršenu građansku lekciju, naime da nema političkog aktivizma medju granicama ličnih ideala nego samo u svetlu javnih i nacionalnih ideala.
Jedan od predsednika aktuelne Nacionalne Liberalne Stranke (PNL) Ludovik Orban, smatra da je jedna od najvažnijih zasluga Bratijanua osnivanje liberalne stranke 1875. godine. A stranka, kao i njen lider, bila je prisutna u svim važnim trenucima moderne rumunske istorije: Jedna od velikih zasluga Jona C. Bratijanua je formiranje Nacionalne liberalne stranke. Ujedinjenje nekoliko frakcija liberalne orijentacije i osnivanje Nacionalno-liberalne stranke, čuveni sastanak kod Mazar-Paše (Sir Stephen Bartlett Lakeman), sve je to dovelo do ponovnog okupljanja lidera i progresivnih snaga koje su želele modernizaciju i emancipaciju u političkoj stranci. Jon C. Bratijanu je praktično glavni junak najvažnijih događaja koji su doveli do formiranja moderne rumunske države. Generacija Bratijanua, Rosetija i drugih ličnosti uspela je da postigne spektakularnu transformaciju Rumunije, od otomanske zemlje u evropsku“.
Nakon što je živeo za politiku, modernizaciju i evropeizaciju društva čiji je deo bio, Jon C. Bratijanu preminuo je 15. maja 1891. godine, dve nedelje pre svog 70. rođendana. Sahranjen je na svom imanju, u opštini Florika. O ovom trenutku pisao je istoričar Narčis-Dorin Jon uz pomoć tadašnjih svedočanstava: Bratijanuova smrt imala je snažan odjek u zemlji i inostranstvu, a pogrebna ceremonija, kojoj je prisustvovalo više od 12.000 ljudi, u znak zahvalnosti jednom od stvaralaca moderne Rumunije, je duboko impresionirala savremenike. Bio je sahranjen u parku boljarske kuće u opštini Florika, na jednom brdu, pored groba njegove prve čerke Florike. Tri decenije kasnije, u maju 1921. godine, održana je ceremonija premeštanja posmrtnih ostataka u novu kapelu, koju je njegova čerka Sabina Kantakuzino opisala kao kratka, a najstariji veterani nosili su njegov kovčeg, kao i mali kovčeg sa posmrtnim ostacima Florike.
Jon C. Bratijanu je bez sumnje orijentir za rumunsku istoriju sa svih gledišta, a njegov spomenik u centru Bukurešta svedoči o tome. Na spomeniku su ispisane sledeće: pomoću našeg uma, našeg srca, naših ruku.